ZAVRŠNA SVEČANOST I POZDRAV PREDŠKOLARKAMA

Ključ za sreću je u svakome od nas

Toliko puta čujemo, pa i sami izgovorimo rečenicu: "Jao, kako vrijeme brzo prolazi."

Vrijeme zaista leti — osobito onda kada nismo prisutni, kada dani prolaze u žurbi, pretrpani obavezama, mislima o onome što nas tek čeka. Ujutro odmah ubacimo petu brzinu i vozimo kroz dan bez da zastanemo, udahnemo, osjetimo trenutak. Ne primijetimo ni sebe, ni druge, a pogotovo ne one tihe iskrice sreće koje postoje u sadašnjem trenutku.

U četvrtak, 12. lipnja, pod otvorenim nebom, u prostoru atelijera Šumske boje, održana je završna ceremonija naše djece. Bio je to dan pun emocija, nježnosti i čiste radosti. Promatrala sam roditelje i njihova zadivljena lica dok su gledali svoju djevojčicu kako se vješto penje na drvo, ili sina koji pjeva iz sveg glasa. Gledali su svoju djecu koja prvi put sudjeluju u predstavi — jer su se napokon osjećala sigurno i prihvaćeno.

U očima nekih roditelja, mogla se vidjeti misao: "Kako su brzo odrasli... već kreću u školu."

Ali ono što se tog dana zaista dogodilo bila je magija. Mnogi od nas su, barem na tren, zaista bili prisutni. Bili smo svjesni. I upravo zato smo mogli vidjeti sve te divne trenutke i promjene.

Posebno dirljivo bilo je slušati poeziju drage tete Else. Bila je to prava mala lekcija — podsjetnik da je ključ za sreću u nama samima. U zaustavljanju trenutka. U namjeri da budemo tu, sada. Riječi koje je izgovorila dotaknule su svakoga od nas — i svjesno ili nesvjesno, svi smo usporili.

Bilo je posebno gledati kako se djeca okupljaju oko vatre, kako stariji paze na one mlađe, kako zajedno izrađujemo prirodnu kozmetiku, dijelimo hranu koju smo pripremili. Osjetilo se zajedništvo, prisutnost, prihvaćanje različitosti... i to prijeko potrebno usporavanje.

I tada shvatiš — ne treba ti mnogo. Dovoljno je stati. Udahnuti. Pogledati svoje dijete u oči. Osjetiti zahvalnost za te male, čiste trenutke.

Jer ako stalno žuriš — tvoje dijete će odrasti dok trepneš.

Zato uspori. Pronađi vrijeme za sebe i za njega. Jer mi smo ogledalo svojoj djeci. I ako im pokažemo da znamo stati, biti nježni i prisutni, dati ćemo im kljuc za ispunjen život u kojem je važno biti svjestan da se unutar svakog od nas nalazi neiscrpan izvor radosti, mira, mudrosti i ljubavi, do njega dolazimo kada stanemo i zaronimo unutar sebe. 

Petra Čutuk