Napokon je došao i taj dan, početak našeg šestog izdanja šumskog ljetnog
kampa za djecu od dobi od 6 do 13 godina.
Prvi smo dan probili led u grupi s zabavnim skupnim socijalnim igrama upoznavanja,
koje su pomogle djeci da se lakše povežu, opuste i saznaju nešto jedni o drugima.
U goste nam je stigao pripovjedač i dramski pedagog Aleksandr Bančić, s
dvadesetpetogodišnjem iskustvom rada s djecom i mladima te autor projekta Kantun Ćakulon pokušava revitalizirati tradiciju usmenog pripovjedanja narodnih priča i
predaja s posebnim naglaskom na istarsku tradiciju.
Djeci se predstavio s bajkom na čakavskom jeziku ̋Peškadur i angulja, te nakon pripovijedanja iz jutene vreće svatko od njih je izvukao papirić na kojemu je bila napisana
riječ iz bajke.
Parola/riječ bilja je poticaj za kreativno stvaralačko izražavanje kroz različite medije
tijekom tjednog boravka u kampu.
Djeca su imala priliku iskusiti terapeutsko slikanje biljnim akvarelom, stvoriti visoko
kvalitetne kompozicije hladnim i toplim bojama kao što su zlatno žuta, ultramarin,
pruska i zelenom plavom bojom.
U relax zoni započeli smo stvaranje ˝Land art˝, umjetnost na otovrenom izravno u
prirodi, pričemu smo koristili priodni materijal klupko vune. Izvor inspiracije riječ ˝
mreža˝, iz bajke koju nam je priovjedao pripovjedač Aleksandar.
U izradi ribarske mreže vlastitim rukama odlučili smo iskusiti tradiciju zanata, a ključni koraci u njemu su vezivanje čvorova, pletenje u krug te oblikovanje dodavanjem i oduzimanjem petlji.
Ribarovu mrežu su djeca stvarala cijeli tjedan, ona nije dovršena te smo zanat pletenja odlučili prenijeti i u drugom tjednu stvaranja i zajedničkog druženja.
Waldorfska učiteljica Karolina Janković uvela je djecu u eko biljni print na tkanini. Otkrivali su kako različite vrste lišća ostavljaju jedinstvene tragove i boje na tkanini, usput učili prepoznavati pojedina stabla prema njihovim listovima.
Na kraju je svatko sašio svoju platnenu torbu, uspomena koja će ga podsjećati na
dane provedene u šumskom kampu.
U našem didaktičkom vrtu kroz ekološko vrtlarenje, djeca sa sobom ostavljaju
upečatljiv trag.
Vlastitom snagom i unutarnjom voljom redovito su se brinuli o seoskim životinjama, izvodili kozeFridu i Margaret na ispašu, hranili kokice i sakupljali jaja, malčirali gredice sijenom kako bi kroz ljetne tople dane zadržali vlagu u zemlji, dopunjavali kompost
smeđim sastojcima; granama, suhim lišćem i suhom travom, te sakupljali cvijeće
lavande za stvaranje vlastitih mirisnih jastučića.
Okolina je djeci nudila različite edukativne poticaje za prirodno učenje.
Poljski putevi, oranice i šume bili su dio naše svako dnevnice. Nismo izostavili snagu vlastitih nogu, posjetili smo zaštićenu prirodnu oazu zeleni kanjon park Škarline,
promatrali i osluškivali zvuk prirode kroz sva osjetila.
Na polju obitelji Buršić Bruno i Claudie iskusili smo ručno vađenje bio krumpira bez
mehanizacije, isti smo krumpir pekli za naš dnevni ručak, vrlo ukusno sa polja na stol.
Isti su krumpir djeca ponijela doma i podijelila s roditeljima.
Kod obitelji Krastić imali smo priliku nabaviti svježe klipove kukuruza.
Kukuruz smo očistili i skuhali, naravno trebalo je prije toga upaliti vatru. Paljenje vatrei kuhanje na otvorenom pružilo je djeci nezaboravno iskustvo, razvijali su
samostalnost i učili poštivanju prirode.
Kroz slobodnu igru šumskoj hladoviniu svakodnevno smo djeci omogućili vrijeme za
predah-izdah.
U waldorfskoj pedagogiji ona je temeljni i najvažniji oblik dječjeg učenja, maštanja i razvoja, u kojem djeca sama biraju čime će se igrati, kako i s kim,bez unaprijed nametnutih uputa odraslih.
To su bili trenuci gdje su se djeca međusobno povezivala, dijelila vlastita iskustva, ideje, i možda tu i tamo pala koja svađa. Svađa kod djece normalan je dio odrastanja kroz koji uče dijeliti, komunicirati i zauzeti se za sebe.
Obroci, sviježe voće, cijeđeni agrumi i nasjeckana menta s medom svakodnevno su
bili pažljivo i s puno ljubavi pripremljeni za našu svakodnevu snagu. Zajednička priprema hrane bili su dio našeg svakodnevnog progrma, jer smo zajedništvo gradili i za
stolom kroz pažljivu pripremljenu hranu.
Sretno, ispunjeno i zadovljno, svi veliki i mali naučili smo nešto novo i ključno
za nas kao pojedince da zajedno možemo mnogo i puno više.
Commenti